Ko nije leteo JAT-om taj ne zna šta je glad. Standard koji je propisivao
Radnički savet OUR-a “Ketering i snabdevanje” ograničavao je debljinu
šnite parizera u ekonomskoj klasi na samo 2 mikrona. Putnici u biznisu dobijali
su 4 mikrona, a letačko osoblje i njihova rodbina šta god su hteli.
JAT-ovi parizeri (koje je osoblje iz nekog razloga zvalo “pečenica”) bili
su toliko tanki da su putnici mogli kroz njih da gledaju stjuardese, a deca da
se igraju monokla. Ali to nije bilo zato što su JAT-ovi samoupravljači
bili škrti, već zato sto su negovali tradicije NOB-a i revolucije.
Prozirna šnita parizera
Jedna uvela maslinka
Bajata kajzerica
Mali smrznuti maslac
Sprej za wc s mirisom gladiole
Maslinku izvaditi iz tegle bar tri dana ranije i ostaviti
je da stoji na toplom i suvom mestu. Parizer narezati žiletom na što tanje
kolutove. Proveriti da li je kajzerica spremna za upotrebu tako što ćete s
njom prvo zabiti ekser u zid. Malo pakovanje maslaca izvaditi iz
zamrzivača neposredno pre posluženja. Sve lepo rasporediti po
plastičnoj tacni i servirati uz plastični pribor za jelo, papirnu
maramicu pošpricanu sprejem iz wc-a i hladnu kafu.
Na Visu se živelo skromo – štedelo se na svemu,
počev od pitke vode do hrane za avijatičare. Ipak, kad bi Franjo
Kluz, Rudi Čajavec i Bekim Fehmiu poletali u akciju, uvek su nosili sa
sobom užinu. Užinu im je spremala Bekimova devojka Zlata Petković, poznata
po tome što je umela tanko da nareže i što je uvek imala besprekornu frizuru,
čak i u jeku neprijateljskih ofanziva. Kasnije su Franjo, Rudi i Bekim iz poteza
presli u spitfajere, a zatim i dakote. Posle rata su partizani u
ove poslednje ubacili po par stolica i tako je rođen JAT. Zlata je
lično obučila prvu generaciju JAT-ovih kuvarica da seku parizer, a
stjuardese da prave frizuru i mažu nokte. Kasnije je JAT prestao da postoji,
zajedno sa zemljom čiji je bio nacionalni prevoznik. Ipak, tradicija
prozirnog parizera je nastavljena, i to – neočekivano - na krajnjem zapadu
Evrope, u Irskoj. S tim što je Michael O'Leary otišao korak dalje od Zlate pa
je putnicima svog Ryanaira ponudio potpuno nevidljivi parizer. Čovek je
ipak bio Irac, pa se nije inspirisao jugoslovenskim NOB-om nego irskom Velikom
glađu.