Nekada su “deset s lukom” predstavljali ugostiteljski i socijalni standard
jugoslovenske kuhinje. To je svako sebi mogao da priušti, čak i vojnici na
odsluženju vojnog roka u JNA. Pogotovo
u Sarajevu, gde su vojnici uvek dobijali porciju od deset ćevapa (za
odrasle) po ceni porcije od pet (za decu), plus somun za džabe. Šta o tome Sarajlije
danas misle, to samo oni znaju.
Fish & Chips
Ući u tradicionalni chipper negde u Britaniji
ili Irskoj. Dobar je April’s u Dublinu.
Naručiti od Kineza (ili, ako ih nema, Litvanaca) porciju pohovanog
bakalara s prženim krompirićima. Kad pitaju da li preko krompira
hoćes sirće, klimnuti glavom. Ko je baš besan, uz ovo može da
naruči i pohovane kolutiće luka.
Svaki magarac ima svoje veselje. Ono što je za nas deset s lukom, to je za
njih fish & chips. Iako razlike izneđu ova dva jela nisu sporne -
naročito u pogledu ukusa – ipak
postoje i značajne sličnosti: oba su jela namenjena
radničkoj klasi, oba se kupuju u jeftinim ćevabdžinicima (engl:
chippers), jedu se s nogu i pri tom se svi umaste. Dalje, ćevapi s lukom
se, kao i pohovana riba, odlično slažu
s pivom, a ne vinom, s tim što ćevapi i pivo idu zajedno, a riba i
pivo odvojeno. To je zato što se u chipper ide iza ponoći, nakon što te
izbace iz paba, pa se setiš da nisi večerao. Zato s ribom ne treba
preterivati. Mogu da ostanu posledice, koje se na engleskom zovu “pavement
pizza”.